(grč. nespoznatljivo, neshvatljivo)

1. Općenito mišljenje da se objektivni svijet ne može spoznati, da nema apsolutne istine.
2. Prema T. Huxley-u (koji je 1869. izraz i uveo u literaturu), filozof. Nazor da je nemoguće upoznati posljednje osnove stvarnosti, i da je prema tome metafizika neznanstveno zanimanje.
3. Gledište prema kojemu je nemoguće spoznati objektivnu stvarnost (stvar po sebi, transcendentno).
4. Odricanje od ulaženja u mutna i teška teoretska pitanja koja se ne daju riješiti na temelju iskustva i poznatih podataka nauke.

Nejednako radikalne i različito obojene agnostičke misli javljaju se već u prvim počecima filozofije. Agnostička je pozadina poznate Sokratove izreke - Znam da ništa ne znam, a skeptičko načelo suzdržavanja koje filozofu nalaže da ne zauzima nikakav određeni stav prema špekulativnim tezama o prirodi i čovjeku, gotovo se podudara sa modernim agnosticizmom. U novijoj filozofiji najistaknutiji agnostici su Hume i Kant.