Ondje gdje se još očuvala stara slavenska titula za pokrajinskog poglavara, župan, taje čast bila negdje između te dvije razine.³⁶ Viši su plemići, kao što smo vidjeli, imali veliku političku moć, mogli su postavljati i svrgavati banove i kraljeve. Negdje potkraj srednjega vijeka, između devedesetih godina 14. i dvadesetih godina 15. stoljeća, okupljali su se na manje-više službena državna "vijeća" da raspravljaju o tome tko će naslijediti vladara, i o drugim važnim poslovima unutarnje i vanjske politike.³⁷

Neki su od najviših plemića živjeli na dvorovima koji su se mogli mjeriti s dvorom samog kralja, a dolazili su im u goste, često o velikom trošku, iz Dubrovnika i još daljih mjesta, frulaši, svirači lutnje, trubači, žongleri, "pajaci" i drugi zabavljači.³⁸ Kraljevski dvorovi imali su i dobro organizirane državne kancelarije, u kojima su često, poslije četrdesetih godina 14. stoljeća, uredovali franjevci. Spisi su se pisali na slavenskom ili latinskom jeziku, a iz ćirilice se razvila i specifična bosanska vrsta pisma zvana "bosančica".³⁹ U Bosnu su dolazili raditi i umjetnici i obrtnici iz Dubrovnika i Mletaka.

Na žalost, malo je njihovih djela sačuvano, ali se vješto kle-sarenje može razabrati na fragmentima skulpture s dvora kralja Tvrtka na Bobovcu, kao i na kapitelu stupa ukrašenog bosanskim kraljevskim simbolom, ljiljanovim cvijetom.⁴⁰ Dakako da Bosna nije bila važno središte europske kulture u srednjem vijeku, ali ne bi trebalo preuveličavati ni njenu provincijalnost. Plemićke i vladarske porodice bile su orođene sa širim svijetom srednjoeuropskoga plemstva: na bosanskim srednjovjekovnim dvorovima bilo je princeza iz Ugarske, Pruske, Bugarske, Poljske, Srbije, Italije i Grčke.⁴¹ Možda je Bosna bila mrtav rukavac prema zapadnoeuropskim mjerilima, ali je to bio mrtav rukavac u koji je dotjecalo nešto i od plime europske kulture.***

*** Ovaj prikaz srednjovjekovne bosanske kulture vrlo je kratak. Opširnije podatke o bogatoj kulturnoj baštini iz tog razdoblja (napose o stećcima, rukopisima i pečatima) čitatelj može naći u sljedećim djelima: Andelic, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Srednjovjekovni pečati iz Bosne', Benac i Čović, Kulturna istorija Bosne; Bogičević, Pismenost u Bosni; Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima.

³⁶ O svim tim klasama i rangovima vidi Truhelka, "Das mittelalterlieche Staatswesen", str. 90-105.
³⁷ Značenje tog vijeća ističu ćirković (Istorija srednjovjekovne države, str. 224-225) i Andelić ("Bnroncs Rcgi i državno vijeće"), a osporava ga Fine (Late Me-ilieval Balkans, str. 453-454).
³⁸ Truhelka, "Das mittelalterlieche Staatswesen", str. 110. Truhelka isto tako bilježi nazočnost "istrionesa" na dvoru Tvrtka 11. 1440. godine, i pita se što li ta riječ znači; jamačno je tu riječ o "histriones" ili kazališnim glumcima.
³⁹ Andelic, "Periodi u kulturnoj historiji", str. 209. Narav "bosančice" bila je predmet složene znanstvene debate; vidi Truhelkinu klasičnu studiju "Die Bosančica" i nedavnu Lehteldtovu raspravu Das serbokroatische Aljamiado-Schriftum, str. 43-45. Tandarić podastire neke dokaze da se u ranom srednjem vijeku u Bosni rabila i glagoljica (rana alternativa ćirilice na zapadu Balkana), "Glagoljska pismenost", str. 43; ali svjedočanstva koja on navodi o njenoj uporabi u Bosni u 15. stoljeću potječu iz područja koja su tada pripadala Hrvatskoj-Ugarskoj.
⁴⁰ Benac i Čović, Kulturna istorija Bosne, str. 422-431.
⁴¹ Ćorović, Historija Bosne, str. 9.