|
Stranica 4 od 13 U drugoj polovici 13. stoljeća čini se daje Bosna bila prilično izdvojena od ostalih. Ugarska je 1252. godine nagovorila papu da podvrgne bosansku biskupiju vlasti nadbiskupije u Mađarskoj; međutim, glavna je posljedica te promjene bila u tome da je bosanski biskup stolovao izvan Bosne (u Slavoniji koja je bila pod ugarskom vlašću), pa je ukinuta gotovo svaka mogućnost bilo koje crkvene vlasti da utječe na Katoličku crkvu u samoj Bosni.9 Ugarska je još jedanput pokušala zauzeti Bosnu 1253. godine, ali čini se daje otada pa sve do kraja stoljeća ostavila na miru prvobitnu banovinu Bosnu - nasljednicu države Kulina bana.10 Međutim, nekoliko sjevernih dijelova današnje Bosne, recimo Soli, ili područje rudnika soli kod Tuzle, dodijeljeno je članovima ugarske kraljevske porodice. Sjeveroistočni dio tih krajeva združen je s teritorijem u sjevernoj Srbiji u ugarsko vojvodstvo poznato pod imenom Mačva.11 Upravo su ti sjeverni krajevi iznjedrili sljedeću vladarsku poro dicu u Bosni. Stjepan Kotromanić naslijedio je svog oca u osamdesetim godinama 13. stoljeća kao vladar jednog od tih teritorija na sjeveru Bosne i oženio se kćerkom vladara Mačve. Nakon toga je vodio dugotrajnu borbu za vlast, čije su pojedinosti vrlo mutne, s jednom drugom bosanskom plemićkom porodicom, Šubićima, iz bribirskog kraja u sjevernoj Dalmaciji. čini se da su Šubići vladali starom banovinom Bosnom za većeg dijela prvih dvaju desetljeća 14. stoljeća i da su jedno vrijeme bili u prijateljskim odnosima s Kotromanovim sinom, Stjepanom Kotromanićem.12 Ali negdje na početku dvadesetih godina Kotromanić je slavio pobjedu: Subić je bio bosanski banjoš 1318. godine, ali je Kotromanić 1322. došao na njegovo mjesto. Kad se jednom domogao vlasti, počeo je proširivati bosansku državu pripojivši staroj banovini nekoliko oblasti na sjeveru. Osvajanjem je dodao tome područja zapadno od banovine, koja su prije pripadala Hrvatskoj a ubuduće će ostati u sklopu Bosne. Nakon toga je osvojio i oko dvjesto milja dalmatinske obale između Dubrovnika i Splita. Godine 1326. anektirao je veći dio Huma (Hercegovine) te je tako prvi put stvorio od Bosne i Hercegovine političku cjelinu. Do tada je Hum bio poprilično samostalan pod vlašću lokalnih vladarskih porodica; pa i u vjerskom je pogledu bio izdvojen jer mu je pučanstvo bilo uglavnom pravoslavne vjere.13 9 Fine, Late Medieval Balkans, str. 146. 111 Fine, "Was the Bosnian Banale Subjected to Hungary?" " Miller, Exsavs on the Latin Orient, str. 473; Fine, Late Medieval Balkans, str. 14K.
10 Fine "Was the Bosnian Banate Subjected to Hungary?"
11 Miller, Essays on the Latin Orient, str.473; Fine, Late Medieval Balkans,str.146
12 O razdoblju Subića vidi Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens, str.
13 Fine, Late Medieval Balkans, str. 275-279.
|
