Sve do 16. stoljeća skoro svi ljudi su bili uvjereni da se Zemlja nalazi u središtu svemira i da Mjesec, Sunce, planete i zvijezde kruže oko nje. A onda je poljski astronom Nikola Kopernik počeo razmišljati o tome kako ima nešto čudno u putanjama planeta na nebu. Većinu vremena planete slijede ravnu zaobljenu putanju, ali svako malo neke od njih izvode malenu petlju unatrag na nebu.

Antički astronomi, uključujući i brilijantnog Ptolomeja, objašnjavali su to navodeći kako sve u svemiru radi po dobro smišljenom sustavu epicikla ili kotača u kotačima. Koperniku se taj sustav nije činio osobito ispravnim i logičnim. Primjetio je da zvijezde ponekad izgledaju kao da su bliže, a ponekad udaljenije. Počeo je da traži odgovor razlog tom dešavanju.

Sinula mu je jednostavna, ali brilijantna zamisao. Šta ako Zemlja nije središte svemira, nego tek jedan od planeta koji se okreću oko Sunca? Tada bi se neobično gibanje planeta i promjenljiva udaljenost zvijezda dala vrlo jednostavno objasniti. Svoje je zamisli zapisao u knjizi De Revolutionibus Orbium Coelestium (O gibanju nebeskih tijela) koja je objavljena neposredno nakon njegove smrti 1543. godine.

Ni jedna druga ideja u istoriji nije toliko promijenila naše poimanje svemira ni našeg mjesta u njemu. U početku je tek neznatan broj astronoma prihvatio Kopernikovu ideju. A onda, početkom 17. stoljeća, slavni talijanski znanstvenik Galileo Galilei počeo posmatrati noćno nebo spravom koju je nazvao teleskop. Galileo nije izumio teleskop, ali je bio prvi čovjek koji je napravio teleskop kako bi mogao promatrati noćno nebo. Ono što je Galileo kroz teleskop vidio dokazivalo je da Kopernikove ideje nisu bile zanimljiva teorija, već istinite.

On je primjetio dvije stvari koje su mu potvrdile takvo razmišljanje. Prva je bila činjenica da je vidio četiri mjeseca kako kruže oko Jupitera, prvi dokaz da Zemlja nije središte čitavoga svijeta. Druga je bila činjenica da Venera ima mijene, baš kao i Mjesec. Mijene su način na koji je mijenja Mjesečev oblik ovisno o tome iz kojega ugla posmatramo njegovu sjajnu, Suncem obasjanu stranu. Priroda Venerinih mijena pokazala je se ona okreće oko Sunca, a ne oko Zemlje.

Katolička doktrina u to doba je bila da je Zemlja središte svemira i uopšte svijeta. Kada je Galileo objavio svoje zaključke 1513. godine, rimski kardinali proglasili su ga heretikom. Pod prijetnjom mučenja, Galileja su prisilili zaniječe da se Zemlja okreće oko Sunca. Legenda kaže da je on potom promrljao: "Eppur si muove." ("Ipak se okreće" - Tu njegovu izjavu koristimo i u odjelu "Nauka" na našem forumu.) Tek 13. oktobra 1992. godine, katolička crkva je povukla svoju osudu Galilea i s time priznala da svojom doktrinom o Zemlji koja je centar svijeta i svemira nije u pravu.

Kada su ljudi napokon prihvatili činjenicu da je Zemlja tek jedan od planeta koji kruže oko Sunca, oduševili su se načinom na kojem sustav orerija (planetarija) radi. 1710. godine škotski urar, George Graham, izradio je uređaj sa satnim mehanizmom koji je prikazivao kretanje planeta. Taj je uređaj izradio za svog zaštitnika, četvrtog grofa od Orerry-ja. Oreriji (ili planetariji, a poznatiji su pod tim imenom) uskoro su postali vrlo popularni.