Ljudi su vjerovatno naučili brojati upotrebljavajući znamenke. Zapravo, čak i male zivotinje imaju osjećaj za količinu. Kao primjer tome navedimo ptice koje obično znaju koliko ptića imaju u gnijezdu. No, vjerovatno tek kada su ljudi posjedovali veću količinu stvari, počeli su spoznavati veće brojeve.

Ljudi su vjerovatno u početku počeli brojati upotrebljavajući svoje prste. Ta zamisao je dobro funkcionirala, kao što to čini i danas, ali prsti nam ne pomažu i da upamtimo koliko. Stoga su ljudi počeli da zabilježavaju prve brojeve stavljajući jedan po jedan kamenčić, jednu po jednu školjku i sl. U Šumeru, prije otprilike 6000 godina, netko se sjetio da može urezivati crtice u glinenu ploču. Računovodje u drevnoj civilizaciji Šumera koristili taj način zapisivanja da bi mogli pratiti porezne račune i plaćanja. Naime, nakon urezivanja crtica na mekim glinenim pločama, te pločice bi se osušile i zapis bi postao trajan. Nakon toga su Babilonci naučili upotrebljavati oznake različitih oblika za veće brojeve.

Taj sustav koristimo i dan-danas. Razlika je mala. Umjesto različitih znamenki za veće brojeve, mi koristimo različite znamenke za brojeve od jedan do devet, a potom te znamenke stavljamo u različite položaje kako bismo zabilježili veće brojeve. Taj sustav potiče iz Indije, a preneli su ga Arapi. No, to je druga priča koja će biti kasnije ispričana.

Prve civilizacije su razvile i matematičke vještine. Najprije se pojavila aritmetika. To je umijeće spoznavanja stvari pomoću brojeva zbrajanjem, oduzimanjem, množenjem i dijeljenjem. Aritmetika je najstarija od svih matematičkih vještina. I Šumeri i Babilonci su bili vješti matematičari. Njihova djeca su u školama učila množiti i dijeliti, a upotrebljavali su aritmetičke tablice kao pomagala.

Druga vještina bila je geometrija, tj. matematika oblika. Pretpostavlja se da je izmišljena da bi se upotrebljava pri izračunavanju površine zemljišta koja se posjeduje. Riječ geometrija je zapravo grčka riječ, a znači "mjerenje zemlje". Geometriju su prije više od 4000 godina koristili Egipćani pri izradama svojih hramova i piramida.

Velike piramide drevnog Egipta i danas oduševljavaju svojom geometrijskom preciznošću, a jedno skoro nevjerovatno otkriće nam je pokazalo kako su to Egipćani postizali. 1858. godine je škotski istoričar Alexander Rhind kupio jedan stari papirus koji je pokazao da su Egipćani znali prilično mnogo o geometriji trokuta koja je nužna za izgradnju piramida. Visinu piramida su izračunavali prema dužini njene sjene na tlu.

Prvi veliki učitelji geometrije su bili stari Grci kao što su Pitagora, Eudukso i Euklid. Euklid je živio od otprilike 330 godine p.n.e. do 275. godine p.n.e. Njegova knjiga Elementi bila je brilijantna podrobna studija geometrije kojom se i danas ljudi služe. Svu geometriju ravnih ploha (crte, tačke, oblike i trodimenzionalna tijela) matematičari nazivaju euklidskom geometrijom. Samo u prevelikim veličinama (u svemiru) ona gubi svoju vrijednost preciznosti. Nju tada zamjenjuje geometrija Lobačevskog i Riemanna.