"Poznavali su avione", tvrde neki istraživači, i kao dokaze navode male zlatne figure iz Južne Amerike. Te figure, samo 4 cm dužine i koje se datiraju od prije 1500 godina, potiču iz Tolima kulture i bile su stavljanje kao pokloni/posjed u grobovima mrtvih. O toj kulturi iz podrucja današnje Kolumbije, malo toga je poznato. A, još manje je poznato o mjestima i okolnostima pronalaska tih figurica. Vecina se ipak, bez dvoumljenja, može odrediti kao nakit na glavi: špange i iglice za kosu, ukrasi za noseve i uši, kao i razni privjesci. Pored tih, postoje i čudne figure koje predstavljaju insekte - mada bi mogli reći da prije sliče jednom spaceshuttle-u negoli nekom insektu! Današnji posmatrač teško se može oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona.

Da bi tu teoriju provjerili, Dr. Algund Eenboom i oficir vazduhoplovstva Peter Belting su od stirepora i drveta napravili kopiju tog "insekta" veličine 16:1, te su joj dodali propelere i motor, i najzad se uputili na aerodrom za avione-modele. Senzacija: Imitacije tih figurica su bile odlične za navigaciju u vazduhu. Da li je to dokaz da pronađene figure doista predstavljaju avione?

Teško je to reći. Naime, kopije od stirepora i drveta nisu zaista kopije istog materijala. K tomejoš, njih dvojica su dosta toga iz modernog znanja o vazduhoplovstvu "ugradili" u taj model: motor, propeler, "frgice" sa "pilotske kabine" su uklonili, krilima su dali aerodinamičan izgled, te su sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i neka stolica bi mogla da (po)leti.

I otkud da stare Inke poznavaju avione? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela industrijska grana. Danas bi trebali naći milione dokaza za takvo što. Sjetimo se samo prozvodnje željeza, goriva, proizvodnja motora, aerodromi itd. Tada je vjerovatnije da su avione koristili vanzemaljci, a da su ih Inke samo kao minijature kopirali. Ali, ni to nije dovoljno plauzibilno: Strani posjetioci moraju prevaliti bezvazdušni prostor (svemir) da bi došli do naše planete, a krila tada nemaju smisla.

Pa i pretpostavka da su sa sobom "vukli" avione istraživače s kojima bi istraživali našu planetu, nije uvjerljiva. Naime, oni su morali već uprijed (prije posjete) znati kakvu atmosferu naša planeta ima, od čega se sastoji i koja je njena gustina, da bi mogli koristiti avione na njoj. Inace cijela konstrukcija aviona ne funkcioniše. Da li su onda te figure samo kopije insekata? Ni to nije uvjerljivo. Insekti nemaju delta-krila, a krila kod insekata ili ptica nisu na donjem dijelu trupa već na gornjem. Takođe ni insekti, kao ni ptice nemaju uspravan rep. Figure prije slice ribama sto lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata.

Uvjerljiv odgovor ne postoji. "Ali to nije ni strašno. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali sto rasporedjuju arheološke pronalaske, a ne istraživače i naučnike. Kada i sama nauka ne bi stavljala pod upitnik ono što već smatra riješenim, ni u tom slučaju mi ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i špekulirati", tako govori direktor gradskog muzeja u Linz-u.

Onda, špekulirajmo malo: Šta je sa nožem faraona? 6. Novembra 1922 godine u grobnici faraona Tutankhamon je pronađeno blago, njegovo blago: sarkofazi, maske, figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno više od 5000 raznih predmeta. Najmisteriozni nalaz je nož faraona koji je bez hrđe. Željezo je u to vrijeme bilo vrijednije nego zlato, pa i za faraona je to bila velika vrijednost. Značaj tog noža je itekako velik, to je vidljivo i po tome što je faraonu bio zavezan s desne strane uz nogu, pa čak i u grobu.

Ali, kako je faraon došao u posjed tog noža? Da li je zaista taj nož jedan "Out of Place Artefact" kako inače razni izvori na internetu to tvrde? O njemu možemo skoro nevjerovatne navode pročitati: Da je saliven od nehrđalog željeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da njegovu leguru je moguće ostvariti samo u vakuumskim uslovima. A, tadašnji Egipćani nisu poznavali ni salijevanje željeza, a kamoli vakuumske uslove pri dobivanju takve legure.

Manfred Sachse, predsjednik istraživačkog instituta za rudna dobra, intezivno se bavio proučavanjem pronalaska noza. No, od kojeg materijala je taj nož napravljen ni on ne zna. "To niko ne zna", kaže Manfred. I dodaje: "Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analizirao sastojke željeza kod tog noža. Niti je to do dandanas učinjeno. Egipatski Muzej u Kairu odbija dati nož za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njegovu analizu u Egiptu nema. Premještaj svega potrebnog je jako skupo, te nismo našli institucije koje bi finansirale takvu analizu. Znači, svi navodi o sastojcima i načinu salijevanja tog noža su jednostavno izmišljeni. Mada, u grobnici faraona su vladali odlični uslovi koji su očuvali nož od vlage. Svi pronađeni predmeti su u odličnom stanju."

Ali, otkud onda faraonu željezni nož? Kako je on došao u njegov posjed? Kupljen je u inostranstvu: Hetiti, susjedi Egipćana, poznavali su već tada mogućnost salijevanja željeza. Druga mogućnost: Željezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, željezo je tada nosilo naziv "crni bakar s neba". I kada se nađe takav meteorit, potrebno ga je samo obraditi u željeni oblik. S izvjesnim pravom bi znači mogli tvrditi da je nož vanzemaljskog porijekla! I kao takav, bi tada mogao imati (što dokazano nije) kristalnu strukturu koju je moguce imati/dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je običan ili neobičan taj nož, to možemo tek znati kada se dotični naučno provjeri. Svi navodi do tada ostaju: špekulacija.

Najmanja zagonetka je spomenuta lobanja na početku ovog štiva: Ona je obični lažnjak! Istrazivač Fredrick Mitchell-Hedges lobanju nije pronašao1924. godine u džungli, već je lobanju kupio 1943. godine na aukciji u Londonu za 400 engleskih funti. Pod polarizovanim svijetlom jasno su vidljivi tragovi mašinalne obrade, a navodi o nalazima pri istraživanju u laboratorijama Hewlett-Packard su glupost i takođe izmišljeni: Ne postoji posebna osovina kod kristala, stoga ne postoji ni obrada suprotno osovini pri čijoj primjeni bi lobanja trebala da se rasprsne u hiljade dijelova. I danas možemo lako doći do jedne takve lobanje: Porudžbom preko interneta.

Jedina zagonetka kod te lobanje je slijedeća: Kako je ta laž mogla biti tako dugo održiva i povjerovana od stotine hiljada ljudi širom naše planete, bez sumnje?